Jedan od pionira u istraživanju uloge čiste vode u organizmu, dr Ferejdun Batmanheliđ, primetio je u svojoj kliničkoj praksi kako neke neugodne hronične bolesti, na primer, čir na želucu reaguju poboljšanjem na povećani unos vode. To ga je podstaklo da se poduhvati ozbiljnih proučavanja i eksperimentisanja, koje je sažeo u nekoliko osnovnih postavki, koje bi se mogle izraziti na sledeći način:
- Voda u organizmu nije materija koja naprosto popunjava prostor (mi se sastojimo od 70% vode), već važan činilac u svim metaboličkim procesima.
- Ukoliko organizam ne dobija dovoljno vode, aktiviraju se mehanizmi za preraspodelu vode u kriznim situacijama, koje je čovek, kao i sve kopnene životinje, nasledio od prvih životinja koje su izašle na kopno - vodozemaca. Ti mehanizmi su bili suštinski važni za preživljavanje, jer je za vodozemce jedna od najvećih opasnosti bila isušivanje.
- Krizni mehanizmi za dehidraciju deluju bilo da smo mi toga svesni ili ne, tako što u slučaju nedovoljnog unošenja vode preraspodeljuju dostupnu vodu da održi vitalne unkcije - mozak i krvotok - na račun svega ostalog.